Veći dio islamskih obaveza uvjetovan je fizičkom sposobnošću, a sve su uvjetovane umnim zdravljem. Nijedna osoba nije odgovorna za svoja djela, ukoliko je umno nesposobna. Nijedno naše djelo ne može biti učinkovito ako ne vodimo računa o sebi. Stoga islam insistira na održavanju mentalnog i fizičkog zdravlja i duhovnog napretka. Prirodno je da čovjek nastoji sačuvati svoj život. Osobine koje nosimo u sebi, poput ljutnje i straha, u nama su razvijene da nas zaštite od opasnosti i teškoća. Osim tih osobina, Allah, dž.š., dao nam je razum i slobodnu volju kako bismo prepoznali i izabrali ono što je korisno za naš život, a odbacili ono što šteti našem duhovnom, emocionalnom i fizičkom zdravlju.
Islam ima holistički pristup životu i uči nas kako da zaštitimo različite aspekte svoga postojanja. Općenito, Allah, dž.š., naređuje: O vjernici! Čuvajte sebe i svoje porodice od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti…[1] Ova naredba se primarno odnosi na naš duhovni život. Ali također, u brojnim ajetima, Allah nas podsjeća da se šire brinemo o sebi: I trošite na Allahovom putu i ne bacajte se vlastitim rukama u propast..[2]. I ne ubijajte sami sebe! Allah je, doista, prema vama milostiv.[3]
Islam uči da se fizičko zdravlje održava prije svega pravilnom i zdravom ishranom. Savremeni čovjek sve više prepoznaje da način ishrane direktno utiče ne samo na fizičko zdravlje, nego i na psihičko i duhovno blagostanje. Islam, kao potpuni način života, ovu istinu naglašava već više od četrnaest stoljeća. Kada je hrana čista i umjereno konzumirana, ona postaje sredstvo ibadeta i snage za dobra djela. Kada se, međutim, pretvori u sredstvo pretjerivanja i rasipništva, hrana može biti izvor bolesti i udaljavanja od Allahove milosti.
Kada je u pitanju hrana, dvije riječi u Kur’anu gotovo uvijek dolaze u paru, halal, ono što je dozvoljeno, i tajjib, ono što je zdravo, sigurno, čisto, hranjivo, kvalitetno, i dobro. Suprotno riječi tajjib je el-habis, što znači nešto što nije dobro, pokvareno, loše, štetno. Ova riječ nosi značenje lošeg kvaliteta, nesavršenosti i nečistoće.[4] Upotreba riječi tajjib u Kur’anu uvijek je povezana s prihvaćanjem određenih djela, i blisko je vezana s čistoćom srca onoga koji to djelo čini. Poslanik Muhammed, a.s., je rekao: “Uistinu, Allah je dobar i prihvata samo ono što je dobro. Allah naređuje vjernicima ono što je naredio i poslanicima.“[5] Zatim je Allah rekao: O poslanici, jedite od lijepih (dobrih, tajjib) stvari i radite dobra djela![6] I rekao je: “O vjernici! Jedite od lijepih stvari kojima smo vas opskrbili.[7] Kako vidimo, Kur’an i sunnet jasno nas uče da se vjernik mora hraniti onim što je halal – dozvoljeno, i tajjib – zdravo, čisto i korisno. Na taj način se u hrani spajaju dva osnovna kriterija: zakonska dozvoljenost i kvalitet koji doprinosi zdravlju tijela i čistoći duše.
Da hrana nije samo “gorivo” za tijelo, već u sebi krije šire vjersko značenje, govori nam i praksa sa kojom sa islamskog stanovišta, istoj pristupamo. Još u mektebu smo upoznati da jelo počinjemo sa euzu i bismillom, a završavamo sa elhamdulillah i dovom. Osim toka, adabi ili islamska kultura pri jedenju preporučuje da se jede desnom rukom, u krugu familije, da se hrana ne rasipa i ne baca, i da se na istoj bude zahvalan Gospodaru. Takav pristup hrani u sebi nosi duboku duhovnu dimenziju, u kojoj jedemo, ne samo da smo preživjeli, već se hranimo tražeći zaštitu od šejtana, počinjući sa Allahovim imenom, i na kraju zahvaljujući mu na blagodatima koje nam je pružio.
Poslanik a.s. kaže da se za svoj ummet najviše boji ljenosti i golemih stomaka.[8] Ovim hadisom direktno se veže pretjerana gojaznost sa ljenosti i letargijom. Neuravnoteženost i manjak discipline u ishrani većinom dovodi do gojaznosti i prekomjernog nakupljanja masnog tkiva koje može narušiti zdravlje. Gojaznost može dovesti do povećanog rizika od dijabetesa tipa 2 i srčanih bolesti, može uticati na zdravlje kostiju i reprodukciju, povećava rizik od određenih karcinoma. Ona utiče i na kvalitet života, poput spavanja ili kretanja. Prema podacima Svjetske Zdravstvene Organizacije iz 2022. godine, 2,5 milijarde odraslih imalo je prekomjernu težinu, uključujući preko 890 miliona gojaznih, što trenutno čini 43% odraslih, porast u odnosu na 1990. kada je taj broj bio 25%. Na gojaznosti svakako utiču i okolišni faktori, psihosocijalni razlozi i genetske varijante.
Osim toga, način pripreme hrane značajno utiče na konzumacije hrane. Brza hrana ne samo da se brzo priprema – ona se i brzo jede. Naš užurbani način života nas tjera da jedemo gotova jela, hranu iz restorana i kioska. Jasno je da vrijeme i način pripreme hrane često utiču na kvalitet onoga što jedemo.
Prema istraživanju Principal Financial Group iz decembra 2016, najviše novca Amerikanci troše na restorane”.[9] Pored toga, istraživanje Public Health Nutrition nad više od 12.500 ljudi pokazuje da tokom dana kada jedu van kuće, ljudi unesu u prosjeku 200 kalorija više nego kada jedu kod kuće. Vladina istraživanja potvrđuju da “kad ljudi jedu vani, jedu ili više hrane, ili kaloričniju hranu – ili oboje – i ova tendencija je u porastu.”[10] Druga istraživanja povezuju češće jedenje van kuće s gojaznošću i povećanim postotkom tjelesne masnoće. Problem postaje sve ozbiljniji: dok je 2014. godine 22% Amerikanaca trošilo previše na restorane, 2016. taj broj je porastao na 25%.[11]
Istraživanja dosljedno pokazuju da su domaće pripremljeni obroci povezani s boljim nutritivnim kvalitetom u poređenju s gotovim ili industrijski prerađenim namirnicama. Ljudi koji redovno kuhaju kod kuće konzumiraju više voća, povrća i vlakana, a manje šećera i nezdravih masti. Ovakav obrazac doprinosi zdravijoj ishrani u cjelini, što zauzvrat smanjuje rizik od gojaznosti, dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti i drugih hroničnih stanja.[12]
Pored zdravstvenih koristi, domaće kuhanje često ima i ekonomske te ekološke prednosti. Studije u Velikoj Britaniji otkrile su da su domaći obroci, posebno oni biljnog porijekla, uglavnom jeftiniji i imaju manji utjecaj na okoliš u poređenju s gotovim obrocima. Gotove opcije, naročito mesne i pripremljene u pećnici, obično su skuplje i proizvode veće emisije stakleničkih gasova. Ovi nalazi ukazuju da domaće kuhanje podržava ne samo lično zdravlje, nego i održivost i pristupačnost.[13]
Ipak, istraživači ističu da nemaju svi jednaku dostupnost vremenu, vještinama i resursima potrebnim za domaće kuhanje. Socioekonomski faktori poput prihoda, obrazovanja i radnog rasporeda snažno utiču na to da li se porodice oslanjaju na gotove obroke ili kuhaju od nule. Zbog toga stručnjaci naglašavaju da unapređenje obrazovanja o hrani, osiguravanje pristupačnih zdravih namirnica i stvaranje podržavajućih zajednica predstavljaju nužne korake kako bi domaće kuhanje postalo realna opcija za veći broj ljudi.[14]
U zapadnim društvima navikli smo da se bolesti liječe lijekovima. Zbog toga je farmaceutska industrija postala jedna od najprofitabilnijih grana ekonomije. Veliki umovi prošlosti, upozoravali su na ishranu i njen uticaj na opće zdravlje. Hipokrat, kojeg smatraju ocem medicine, veli: “Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana.” Poslanik, a.s., je rekao: “Čovjek ne puni ni jednu posudu goru od svoga stomaka. Nek’ je dovoljno čovjeku nekoliko zalogaja da uspravi kičmu. A ako već mora, neka trećinu stomaka napuni hranom, trećinu pićem, a trećinu ostavi za zrak.”[15] I Kur’an kaže: Jedite i pijte, ali ne pretjerujte![16]
Pravilna ishrana u islamu daleko nadilazi samo izbor namirnica. Ona je izraz zahvalnosti Allahu, očuvanje povjerenog emaneta – ljudskog tijela – i doprinos ravnoteži između fizičkog, duhovnog i društvenog života. Kur’anski naglasak na halal i tajjib hrani, hadisi o umjerenosti i zabrani pretjerivanja, te praktične sunnetske smjernice, sve ukazuju da je hrana istovremeno lijek, ibadet i društvena odgovornost. Savremena istraživanja o povezanosti prehrane s bolestima, gojaznošću i psihološkim stanjem samo potvrđuju mudrost islamskih učenja. Na kraju, vjernik je pozvan da u svom životu primijeni ova pravila: da jede čisto, zdravo i umjereno, da izbjegava rasipanje i štetne navike, i da se sjeti da će za svoje tijelo biti pitan na Sudnjem danu. Pravilna ishrana je, dakle, put ka boljem zdravlju, većoj zahvalnosti i životu u skladu sa Allahovom voljom.
[1] Kur’an, 66:6.
[2] Kur’an, 2:195.
[3] Kur’an, 4:29.
[4] Anas Bin Mohd Yunus, Wan Mohd Yusof Bin Wan Chik, Mahani Binti Mohamad, The Concept of Halalan Tajjiba and Its Application in Products Marketing : A Case Study at Sabasun HyperRuncit Kuala Terengganu, Malaysia, International Journal of Business and Social Science, Vol. 1 No. 3; December 2010.
[5] Muslim
[6] Kur’an, 51:53.
[7] Kur’an, 2:
[8] Taberani.
[9] Principal Financial Group (2016). Financial Well-Being Index Report.
– Reported in Victorville Daily Press: Fat and broke? Try dining in. Dostupno na: vvdailypress.com
[10] Nguyen, B. T., Powell, L. M. (2014). The impact of restaurant consumption among US adults: effects on energy and nutrient intakes. Public Health Nutrition, 17(11), 2445–2452.
[11] US Department of Agriculture & Economic Research Service (ERS). (2016). Nutritional Quality of Food Prepared at Home and Away From Home, 1977–2008.
[12] Harvard T.H. Chan School of Public Health. (2018). Home cooking: Good for your health.
[13] Mills, S., i dr. (2017). Frequency of eating home cooked meals and association with diet quality and cardio-metabolic outcomes. International Journal of Behavioral Nutrition and Physical Activity, 14(109).
[14] Isto.
[15] Tirmizi, Nesai.
[16] Kur’an, 7:31.
