Sljedimo sunnet Božijeg Poslanika a.s.
Naši vrijedni prethodnici su šehadet prevodili kao “Ja srcem vjerujem, jezikom očitujem, a djelom potvrđujem da je samo jedan Bog i da je Muhamed, a.s., Božiji rob i Poslanik.” Ima jedna ilahija koja je na tragu prijevodima šehadeta u starim ilmihalima, a glasi: “Nije samo salavat dokaz da te volimo, trebamo i djelima sunnet tvoj da sljedimo…”
Voljeti Poslanika, a.s., jezikom, odnosno riječima, nije dovoljno. Međutim, da bismo sljedili njegov sunnet, moramo ga poznavati. Sljediti djelom Poslanika, a.s., odnosno njegov sunnet, nije teško jer je islam, a time i praksa Poslanika, a.s., prirodna ljudima.
Dragi Bog je Poslanika, a.s., učinio primjerom i uzorom nama naglasivši da je Pejgamber, a.s., čovjek, a ne melek ili Bog. Upravo zbog ove činjenice svaki insan je u mogućnosti sljediti njegov put/sunnet. Iz ovog možemo razumjeti da je na nama da sljedimo utabani put kojim je već prošao Poslanik, a.s., čovjek poput nas. Sljeđenje tog puta je ibadet.
Mnogo je lijepih osobina koje su krasile našeg Poslanika, a.s., a koje su detaljno zabilježene u vjerodostojnim predajama. Imati kod sebe osobinu koja je krasila Poslanika, a.s., je velika čast za vjernika. Biti prepoznat po osobini koja je krasila Poslanika, a.s., je od najljepsih stvari koje se mogu desiti vjerniku.
Jedna osobina kojom se možemo veoma lahko okititi jeste osobina kojom je Poslanik, a.s., plijenio srca posebno mlađih ashaba, a kasnije kroz predaje i srca svih generacija tab’ina i tabe’a tab’ina jeste osmjeh.
Veliki broj vjerodostojnih hadisa opisuju Poslanika, a.s., kao nasmijanog. Kada bi trebali opisati Poslanika, a.s., u par riječi, oni koji poznaju njegvu siru/biografiju u tih par riječi će svakako spomenuti da je bio nasmijan. Medjutim, ako sagledamo životopis Poslanika, a.s., vidjet ćemo da je njegov život zaista bio težak – prije nego se rodio otac mu je preselio, majka mu je preselila kad je imao šest godina, historiija islama poznaje godinu tuge/senetul huzn, zatim i svoju djecu je ispratio na ahiret, svakako tu su i mnoge bitke, umor itd. – ali i po vrh svega kroz vjerodostojne predaje Poslanika,a.s., pamtimo kao nasmijanog.
Postavlja se pitanje – zašto ili kako je to moguće? Odgovor na ovo pitanje nalazimo u ahlaku Poslanika, a.s., jer je njegovo mubarek lice po “defaultu” bilo nasmijano. Poslanik, a.s., je bivao i tužan, nekad umoran, ponekad i ljut, ali njegovo normalno ili standardno stanje, standardna ekspresija lica je bila nasmijanost. Osmjeh na mubarek licu Poslanika, a.s., je bio domaćin, a sva ostala stanja su bila gosti. Takav je bio nas Poslanik, a.s., i to je njegov sunnet.
Kroz historiju čovječanstva govor lica je govorio sve jezike, a osmjeh na licu je širio pozitivnu energiju koja je svakom insanu itekako potrebna. Današnji čovjek, naročito ovdje na zapadu u Americi gdje je dragi Bog dao posebnu svoju milost u pogledu nafake, nije željan nikakvih dunjalučkih blaga, ali je itekako u potrebi za nasmijanim i vedrim licem koje širi pozitivnu energiju. Nadahnut od Gospodara svjetova, Poslanik, a.s., nam daje medikament za vrijeme u kojem zivimo motivišuci nas riječima “osmjeh je sadaka”.
Kada ucimo od najboljeg učitelja, onda je nije tesko savladati lekciju, jer dobar učitelj svojim primjerom pokaze da je to moguce, a uz to zna i da motiviše svoje učenike. Velika je čast biti učenik najboljeg učitelja svih vremena, Muhameda, .a.s., a to su muslimani. Poslanik, a.s., nam je svojim primjerom pokazo i kako do uspjeha, a na učenicima je da urade sve što je do njih.
Kako nas muslimane drugi vide? Po čemu ćemo biti upamćeni? Da li smo prepoznati po negativnim osobinama ili po osobinama koje su krasile naseg učitelja Muhameda, a.s.? Kad neko recimo stalno konzumira akohol, on bude prepoznat kao pijanica; kad neko krade, takav biva prepoznat kao lopov; kad neko nema osmjeha, blagosti i razumjevanja takav u narodu bude prepoznat kao ters ili naopak; kad neko dijeli i pomaže drugima u narodu bude poznat kao dobricina…
Vjernik treba da se svaki dan pita koje osobine vladaju njime i kako ga prepoznaje okolina – kao tersa, škrticu, pijanicu, tračara, lažova, nervoznog ili kao nasmijanog, istinoljubivog, blagog, vrijednog, pravednog. Post je prilika, post je idealno sredstvo da se nagizdamo lijepim osobinama po kojima ćemo biti prepoznati baš kao i naš uzor i učitelj Muhamed, a.s.
Stoga, iskoristimo ramazan.
Nijaz ef. Valjevčić
Imam u Islamic and Educational Center “Ezan” Des Moines
