Hvala i zahvala pripada Gospodaru svjetova, salavat i selam neka je na Poslanika Miljenika Muhammeda s. a. v. s., njegovu časnu porodicu, uzorite ashabe. Neka je Allahov rahmet i magfiret na iskrene Allahove robove, Allahov blagoslov, mir i spas, neka je na sve nas, draga braćo i sestre.
Čestita braćo i cijenjene sestre.
Pravo bratstvo je bratstvo u vjeri, jer ono traje na dunjaluku i ahiretu. Kaže Gospodar svjetova: Vjernici su samo braća. (El-Hudžurat, 10). Sve druge veze će nestati na Sudnjem danu, osim veze bogobojaznih: Prijatelji će toga dana jedni drugima biti neprijatelji, osim bogobojaznih. (Ez-Zuhruf, 67).
U ovom mubarek danu petka, podsjećamo se na riječi Resulullaha: Oni su moji i ja sam njihov.Ovo su riječi ljubavi, priznanja i poštovanja s kojim je Poslanik s. a. v. s. opisao grupu ashaba, pleme Eš’arija iz Jemena, koji su na najljepši način svojim djelima potvrđivali da su razumjeli poruku islama. Poslanik s. a. v. s. zadivljen njihovim postupcima međusobne ljubavi i pomaganja, izrazivši im pohvalu učvršćuje duh solidarnosti među njima: Eš’arije kada oskudijevaju u hrani tokom pohoda ili kada ponestane hrane njihovim porodicama u Medini, sakupe sve što imaju u jedan ogrtač, a zatim to ravnopravno podijele između sebe. Oni su moji i ja sam njihov. (Muttefekun alejhi).[1]
Ova grupa ashaba je zbog svoje dobrote, solidarnosti i suosjećajnosti zaslužila plemeniti status da svojim dijelima pripadaju vrijednosnom sistemu Resulullaha, kao i čast da ih Resulullah navede kao primjer ispravnog postupanja i ponašanja u teškim situacijama. Poslanikove riječi: Oni su od mene i ja sam od njih, upućene su svima nama kao poziv da svojom dobrotom, solidarnošću i međusobnim pomaganjem zaradimo čast pripadanja Resulullahu. Divne li časti za one koji pomažu druge i prepoznaju njihove potrebe da ih Poslanik smatra dijelom sebe!
Osobina međusobne podrške i suosjećanja bila je istaknuta čak i prije mnogih drugih propisa u islamu. Najljepši primjer za to jeste ono što je Poslanik s. a. v. s. učinio odmah po dolasku u Medinu – uspostavio je bratstvo između muhadžira i ensarija.
Neki od ensarija su čak bili spremni podijeliti polovinu svog imetka sa svojom braćom muhadžirima. U njihovim životopisima zabilježeni su primjeri nesebičnosti i međusobne podrške koji izazivaju divljenje. U nekim slučajevima, to je bio izraz čistog altruizma, a u većini slučajeva nesebične podrške, do te mjere da su muhadžiri, radijallahu anhum, govorili: O ensarije, vi ste nas nadmašili!
Prenosi se da su muhadžiri rekli Poslaniku, s. a. v. s.: Allahov Poslaniče, nismo vidjeli narod koji je darežljiviji kada ima mnogo, niti onaj koji više suosjeća kada ima malo, od naroda među kojim smo se nastanili. Oni su nas oslobodili brige o opskrbi i podijelili s nama svoju sreću, pa smo se čak uplašili da će oni odnijeti svu nagradu.
Tada im je Poslanik s. a. v. s. rekao: Ne, sve dok se budete molili Allahu za njih i izražavali im zahvalnost.
Džerir Ibn Abdullah nam prenosi jedan događaj: Bili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u prvoj polovini dana, kada su mu došli ljudi bosi i goli, ogrnuti poderanim ogrtačima, s mačevima o ramenima. Većina njih bila je iz plemena Mudar. Lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se promijenilo od tuge kad ih je vidio u takvom stanju. Otišao je unutra, zatim izašao i naredio Bilalu da prouči ezan i ikamet. Nakon što je klanjao, održao je hutbu i rekao: “Neka svako udijeli nešto od svog imetka, bilo iz svog dinara, dirhema, odjeće, pšenice ili datula, makar i polovinu datule. Jedan čovjek od ensarija donio je punu kesu hrane koju nije mogao nositi u jednoj ruci. Ljudi su ga slijedili i donosili što su mogli, dok se nisu stvorile dvije gomile hrane i odjeće. Lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tada je zablistalo od radosti, kao da je prekriveno zlatnim slojem, pa je rekao: Ko uvede u islam lijep običaj, imat će nagradu za to i nagradu onih koji ga budu slijedili, a da se njihova nagrada nimalo ne umanji. A ko uvede ružan običaj, imaće grijeh za to i grijeh onih koji ga budu slijedili, a da se njihovi grijesi nimalo ne umanje. (Muslim).[2]
U kontekstu okolnosti u kojima su ove riječi izrečene kao da nam Resulullah poručuje da na različite načine možemo pomoći one koji su u potrebi. Onaj ko osmisli novi način da drugima pomaže i da im olakšava, imat će nagradu, a onaj ko osmisli način da otežava, imat će grijeh.
Solidarnost, međusobno pomaganje i podrška, nisu stvar ljubaznosti i dobrovoljnosti, nego temeljni principi islama, bez kojih je vjerovanje nepotpuno. Jedan od najjasnijih znakova imana jeste da vjernik pomaže bratu muslimanu, da stane uz njega u nevolji, pruži mu utjehu u teškoćama, olakša iskušenja i pomaže u njegovim potrebama. U mnogim hadisima Resulullah jasno daje do znanja da nije istinski vjernik onaj ko zanoći sit, a njegov komšija gladan, niti da ćemo istinski vjerovati dok ne budemo željeli drugima ono što želimo sebi.
Ashabi, radijallahu anhum, usvojili su ovu osobinu do te mjere da je ona postala njihova priroda. Među mnogim primjerima iz njihovih života, ističe se slučaj čovjeka koji je ugostio gladnog gosta. Dao mu je hranu namijenjenu njegovoj djeci, naredio ženi da ih uspava, a zatim ugasio svjetlo kako bi gost mislio da domaćini također jedu, iako nisu jeli ništa. Tada je objavljena Objava o ovom događaju, a Poslanik s. a. v. s. rekao mu je: Allah se zadivio vašim postupkom prema vašem gostu večeras. (Muslim)
Draga braćo i sestre, nalazimo se u odabranom mjesecu ramazanu, mjesecu posebnih Allahovih darova i blagoslova. Allah, dž. š., u ovom blagoslovljenom mjesecu naredio je mnoge ibadete koji produbljuju temelje solidarnosti i pomažu u jačanju međusbonih veza. Kroz post, podsjećamo se da mnogi ljudi tokom cijele godine žive u gladi i oskudici, te se učimo osjećaju odgovornosti i brige za one koji su u potrebi. Kroz sadaku i zekat, vjernici pokazuju najuzvišeniji oblik plemenitosti, darujući od onoga što vole bez traženja bilo kakve koristi zauzvrat. Zajednički iftari i međusobne posjete čine ramazan savršenom prilikom za obnavljanje i jačanje porodičnih i prijateljskih veza. Ramazan inspiriše ljude da se uključe u humanitarne akcije i pomoći ugroženima, što dodatno osnažuje duh zajedništva među vjernicima.
Poslanik, s. a. v. s., bio je najdarežljiviji upravo u ramazanu – nikada nije odbio onoga ko bi nešto tražio. Prenosi se da je naredio Aiši, radijallahu anha, da podijeli cijelu ovcu kao sadaku, osim jednog njenog dijela. Kada mu je rekla: Ostala je samo plećka, odgovorio je: Ne, ostalo je sve osim plećke. Time je naglasio suštinsku istinu – ono što se podijeli u ime Allaha, to ostaje i traje.
Draga braćo i sestre, odgajajmo se na vrijednostima kojima nas je podučio naš Poslanik, s. a. v. s., jer dunjaluk prolazi, a ostaju samo naša dobra djela. Gospodaru naš, molimo Te da nas učiniš od onih koji šire ljubav, milost i suosjećanje među muslimanima. Molimo Te, o Milostivi, učvrsti naša srca u bratstvu, sačuvaj nas od razdora, mržnje i zavisti.
Hutbu pripremio
Senad ef. Šehić
Imam u džematu
Zajednica Bošnjaka Džordžija
[1]شرح وترجمة حديث: إن الأشعريين إذا أرملوا في الغزو، أو قل طعام عيالهم بالمدينة – موسوعة الأحاديث النبوية
[2] إسلام ويب – مرقاة المفاتيح شرح مشكاة المصابيح – كتاب العلم- الجزء رقم1
