Slava i zahvala Allahu koliko je Njegovih stvorenja,koliko je On zadovoljan,koliko je težak Njegov Arš,i koliko je tinte potrebno da bi se ispisale Njegove riječi.
Nakon ove veličanstvene dove, donosimo salavate i selame na Muhammeda a.s., njegovu porodicu i njegove čestite ashabe.
Naš Gospodar u suri Nahl, poručuje nam:
“Onome ko čini dobro,bio muškarac ili žena,a vjernik je,Mi ćemo dati da proživi lijep život na ovom svijetu i,doista,ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.”
Draga braćo i poštovane sestre, ljudi se trude da na ovom svijetu na različite načine ostave traga.
Neki to čine učenjem i širenjem znanja, drugi to čine putem mnogobrojnog potomstva, dok treći ostavljaju vakufe (zadužbine), kojima ljudima čine dobro i po kojima ih generacije spominju.
O tim vakufima ljudi brinu i tako čuvaju spomen na njihovog utemeljitelja-vakifa.
Vakuf se na bosanskom jeziku prevodi kao “zadužbina”.
Vakif činom uvakufljenja svog imetka ili izgradnjom vakufa,zadužuje generacije muslimana da se koriste tim dobrom i da o njegovom vakufu brinu.
Tim činom vakuf postaje opće dobro i ima ulogu korištenja ljudima,povezivanja generacija i čuvanja spomena na vakife.
U Bosni i Sandžaku ne postoji čovjek koji nije čuo za vjerovatno najvećeg vakifa na našim prostorima,Gazi Husrev-bega, kojega se muslimani i dan-danas sjećaju u svojim dovama.
Vakif svojim vakufom nastoji priskrbiti Allahovu naklonost i duboko je uvjeren da je imetak kojeg uvakufljuje i dobro koje čini ljudima,Allahu drago djelo i da će na ime tog čina zadobiti Allahovu nagradu na ahiretu.
Vakuf se još prevodi i kao “ono što stoji, što ostaje” ili kao “ostavština”.
Taj čin “trajnog dobra” koji ljudi ostavljaju generacijama koje ostaju spomenut je indirektno u Kur’anu u vidu čestitog babe koji je svojoj djeci ostavio zlatnika da se pomognu nakon njegove smrti,kako stoji u suri Kehf:
“A što se onoga zida tiče-on je dvojice dječaka,siročadi iz grada,a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to nisam ja uradio po svom rasudjivanju. Eto, to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!” (Kehf:81)
Vakuf je trajno dobro,dobro koje neprestano teče i obnavlja se.
Vjernik izgradnjom vakufa zaslužuje i da za njega vjernici u svojim dovama od Allaha traže oprost i po dobru ga spominju.
A “dobar spomen” na dunjaluku signal je dobrog statusa na ahiretu,kako nas i Kur’an uči.
Vakifi su nastojali ljudima olakšavati po uputama Poslanika a.s., :“Olakšavajte ljudima, a nemojte im otežavati!”
Vakifi su se takodjer rukovodili hadisom: “Najbolji medju ljudima su oni koji najviše koriste ljudima.”
Pojam vakufa i uvakufljenja vezan je za Ibrahima a.s. i dan-danas u Palestini postoji grad Halilur-Rahman sagradjen od zadužbina Ibrahima a.s.
Predaja od Enesa r.a. kaže da kada je objavljen 92. ajet sure Ali Imran,koji u prijevodu znači:
“Vi nećete postići potpunu pobožnost sve dok ne podijelite na milostinju jedan dio od onoga što volite,”- došao je Ebu Talha kod Poslanika a.s. i rekao:
“Ja imam u Bajrahi jedan bostan koji volim više od cijelog svog imetka. Predajem ga Allahu dž.š. da tako postignem Njegovo zadovoljstvo. Raspolaži njim, Allahov Poslaniče, onako kako ti je Allah kazao.”
Na to mu Poslanik a.s. reče:
“Čuo sam šta si rekao, Ebu Talha.Uvakufi to imanje u korist svojih najbližih.”
Pa je tako i učinio… (Buhari i Muslim)
Naknadu i berićet našim vakufima garantuje Allah u Časnom Kur’anu:
“… a šta god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (Sebe:39)
Allahov Poslanik a.s.je rekao: “Svako jutro osvanu dva meleka koji uče dove:
Jedan melek kaže: Allahu moj,upropasti imetak onoga koji škrtari, i ne udjeljuje!
Drugi melek kaže: Allahu moj,nadoknadi i daj berićet u imetku onoga koji dijeli!”
Svi smo čuli za hadis Poslanika a.s.:
“Poslije čovjekove smrti, njegova djela prestaju,osim u tri slučaja:
-ako ostavi (uvakufi) trajno dobro
-ako ostavi znanje kojim će se drugi koristiti,i
-ako ostavi odgojeno dijete koje će za njega doviti.”
Draga braćo i sestre, vjera nije samo riječ,već odlučnost da se na Allahovom putu čini dobro pokazujući to vlastitim primjerom.
U tom smislu, vakifi su ljudi koji su vjeru razumjeli i primijenili. Oni su mislili na generacije koje dolaze,kao što roditelj brine o budućnosti svoje djece pa im u nasljedstvo ostavlja imetak da se potpomognu.
Vakuf produžava vijek trajanja našeg imetka,a samim tim i našeg dobra.
Allah nam ukabulio i poživio nas u dobru!
Edin ef.Alija
Imam u dzematu
Fort Wayne, Indiana
